Pretpostavlja se da je gotovo svaka četvrta osoba u svijetu barem jednom doživjela napadaj panike (oko 22 posto), dok se kod jednog do dva posto njih to razvije u neki oblik anksioznog poremećaja, uslijed kojeg napadi mogu postati češći i bitno je narušena kvaliteta života.

Prema MSD priručniku dijagnostike i terapije, takav poremećaj obično započinje u mladosti, i to kod starijih adolescenata, ili u mlađoj odrasloj dobi. Dva do tri puta češći je kod žena nego kod muškaraca i češće se javlja kod ljudi koje žive u situaciji povišenog stresa i napetosti, kod emocionalno osjetljivijih i onih koji imaju izraženu jednu osobinu ličnosti koja se zove anksiozna osjetljivost.

Riječ je o sklonosti ka opažanju osobnih tjelesnih i psihičkih stanja te razvijanju straha od istih, pojašnjava psihologinja dr. Nataša Jokić Begić, s katedre za kliničku psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

– Primjerice, ako srce lupa brže nego inače, a osoba ne zna razlog, pojavit će se strah da je riječ o nečem opasnom. Ili ako se ne može sjetiti imena prijatelja, pojavit će se strah da gubi razum i slično. Taj “strah od straha” je inače glavni rizični čimbenik pojave panika – kaže psihologinja.

Foto: Dreamstime

Osim osjećaja unutarnje napetosti i zabrinutosti, okidač za napadaj može biti i strah od gubitka kontrole, kao i od toga da će se dogoditi nešto katastrofalno (primjerice da ćemo se “raspasti”, doživjeti srčani udar ili umrijeti na licu mjesta). Sve to prati razdražljivost i osjećaj odvojenosti ili različitosti od okoline.

Kad je riječ o fizičkim simptomima paničnog napadaja, među najčešćima su ubrzano lupanje srca, bol ili pritisak u prsima te osjećaj nedostatka zraka i gušenje. Obično se javljaju pojačano znojenje te valovi vrućine ili hladnoće, s drhtavicom ili tresavicom. Čovjek može osjetiti mučninu i bolove u trbuhu, odnosno jaku potrebu da isprazni crijeva, kao i jaku potrebu za mokrenjem, a može se javiti i obamrlost ili trnjenje udova (primjerice, osjećaj “teških” nogu, u situaciji u kojoj bismo htjeli pobjeći).

Dremastime | Autor: DreamstimeFoto: Dreamstime

Srećom, napadaj panike obično traje tek nekoliko minuta. Postoje istraživanja koja su upozorila na to da vrhunac napadaja dostižemo u prvih deset minuta, nakon čega on slabi i nije opasan za zdravlje, iako može biti vrlo neugodan za čovjeka koji ga je proživio.

5 načina kako da si sami pomognete:

  1. Sporo i duboko udahnite te zadržite dah brojeći do četiri. Ako osjetite preskakanje srca, to će se ubrzo smiriti. Tad izdahnite opet brojeći do četiri, pa ponavljajte dok se ne smirite.
  2. Udahnite i stavite vrećicu preko nosa i usta, pa počnite disati u nju. Nastojte regulirati duljinu udisaja i izdisaja. Kako udišete izdahnuti zrak iz vrećice, ugljični dioksid se apsorbira u krvi i smanjuje simptome napadaja.
  3. Zapjevajte omiljenu pjesmu ili zaplešite uz radio – tako ćete odagnati negativne misli i prestati razmišljati o tome kako se osjećate. Pomaže i smijeh – pronađite neku humorističnu seriju na TV-u, ili se poigrajte s kućnim ljubimcem.
  4. Ispričajte prijateljima i kolegama da ponekad imate napadaj panike. Zamolite ih da u takvoj situaciji budu uz vas i utješe vas tvrdnjom da će napadaj brzo proći. Neka vas podsjete na to da duboko dišete, nasmiju vas ili zapjevaju s vama.
  5. Razmislite u kojim se situacijama napadaj javlja i što bi mogao biti okidač. Nekad se može javiti kao reakcija na poticaj (primjerice, kada netko tko se boji zmije ugleda zmiju, bez obzira na to što ga ne može ugristi), no može se javiti i u situacijama koje ne izgledaju povezano s uzrokom – zbog nakupljena stresa, nesvjesnih sjećanja i osjećaja koje vezujemo s nekim mjestom ili situacijom.

Suočavanje sa strahom važno za izlječenje

Čovjeku koji pati od paničnog napadaja možete pomoći tako da mu objasnite da se njegovi strahovi sigurno neće ostvariti i da će ružan osjećaj panike proći za nekoliko minuta te da nikako ne treba izbjegavati situacije u kojima se napadaj javlja, nego se suočavati s njima. Kada to uspije, vrlo brzo će iščeznuti i panične smetnje, tvrdi dr. Jokić Begić. Postoje brojne tehnike za samopomoć, od redovitog vježbanja do meditacije, koja pomaže da se misli odvrate od negativnog obrasca razmišljanja.

Foto: Dreamstime

Tijelo nam je spremno “za borbu ili bijeg”

Prilikom napadaja panike brže disanje kisikom će bolje opskrbiti mišiće. Srce ubrzano lupa kako bi krv brže kolala, a mišići se napnu u spremnosti za akciju. Sve to je korisno za preživljavanje u stvarnoj opasnosti.

Reakcije se javljaju bez postojanja realne opasnosti

Bijeg je prvotna reakcija kad počne obuzimati napadaj panike. Zato ljudi često fizički moraju pobjeći iz te situacije u kojoj ste osjetili nelagodu – izjurite iz trgovine, tramvaja i odete na mjesto gdje se osjećate sigurno.

Foto: Dreamstime

Napadaj panike javlja se mjesecima poslije traume

Liječnici upozoravaju ljude sklone paničnim napadajima da budu svjesni da se on može pojaviti i mjesecima nakon stresnog ili traumatičnog događaja. Čak i kad se čini da je epizoda panike potpuno nerealna – realna je.

Ne izbjegavajte: Ne otuđujte se od ljudi i života

Izbjegavanje situacija koje uzrokuju napadaj je kontraproduktivno. Kratkoročno će vas smiriti, ali dugoročno neće donijeti ništa dobro jer možete se početi otuđivati od drugih i života.

Vrlo vjerojatno niste u rizičnoj skupini

Važno je reći da kod većine ljudi panični napadaj dođe i prođe ne ostavljajući nikakve posljedice. Samo manji broj ljudi će razviti tzv. panični poremećaj. Pretpostavlja se da u populaciji ima jedan, dva posto ljudi koji imaju zadovoljene kriterije za ovaj poremećaj, objašnjava nam psihologinja Nataša Jokić Begić.




PODIJELI