Višak tjelesne težine, nepravilna prehrana (na primjer preskakanje doručka, neredoviti obroci, prekomjeran unos hrane ili prekomjeran unos namirnica koje nemaju odgovarajuću nutritivnu vrijednost) te nedovoljno kretanja, tri su najvažnija uzročnika koja povećavaju rizik od dijabetesa, pri čemu u mnogo situacija nismo ni svjesni koliko zanemarujemo prevenciju.

Na primjer, kad nas između primi želja za slatkim, a ne uspijemo se zaustaviti na 3 ili 4 keksa, već počistimo cijelu kutiju i sve to zalijemo s tri čaše soka, problem je u kukuruznom sirupu, dodatku namirnicama koji se koristi kao zaslađivač, ali i kao pojačivač okusa te kao neka vrsta konzervansa, jer pomaže da namirnice dulje zadrže vlagu.

Skriva se u keksima, soku…

Riječ je o zamjeni za podjednako štetni šećer u hrani, koji proizvođači preferiraju jer je znatno jeftiniji od šećera. Zato se može pronaći ne samo u slatkim obrocima, nego u gotovo svoj industrijski obrađenoj hrani i gotovim jelima. I do šest puta je slađi od šećera, pa stvara veću ugodu, i tako nas mami da uzmemo još, te da se stalno vraćamo istoj vrsti hrane, pa bi se moglo reći i da stvara ovisnost.

– HFCS High Fructose Corn Syrup, ili visoko fruktozni kukuruzni sirup masovno se dodaje u industrijskim prerađevinama jer je jeftiniji i slađi od običnog šećera i produžava rok trajanja prerađevinama. Kod nas se još naziva glukozni-fruktozni sirup, ili kukuruzni sirup i prisutan je u skoro svim industrijskim prerađevinama i proizvodima za djecu, zaslađenim i gaziranim pićima, komercijalnim pekarskim proizvodima, desertima, pudinzima, keksima i slatkišima. I puno je opasniji od samog šećera – kaže nutricionistica Anita Šupe, autorica knjige “Istine i laži o hrani”.

Iako je Svjetska zdravstvena organizacija 2008. izdala mišljenje po kojemu se kukuruzni sirup ne smatra štetnijim od “običnog” šećera koji se dodaje hrani, Anita Šupe kaže da trebamo biti itekako oprezni.

Izaziva niz modernih bolesti

– Fruktoza i glukoza u sirupu nisu normalno vezane kao u običnom šećeru. Fruktoza koju unesemo sa sirupom ide direktno u jetru, gdje pokreće lipogenezu – proizvodnju triglicerida, koja predstavlja glavni uzrok oštećenja jetre, koje se naziva ‘masna jetra’ i pogađa milijune ljudi u zapadnim zemljama, objašnjava.

Povišeni trigliceridi su najveći faktor rizika za oboljenja od srčano-žilnih bolesti. Osim toga, glukoza ide direktno u krvotok, gdje rapidno podiže šećer u krvi i preko djelovanja inzulina doprinosi debljanju i razvoju metaboličkog sindroma, inzulinske rezistencije, srčanih bolesti, demencije, te, među ostalim, dijabetesa tipa 2, kaže.

– Visoke doze fruktoze doprinose i razvoju sindroma propusnih crijeva, pri čemu toksini i nepotpuno probavljeni proteini iz hrane kroz proširene pukotine na crijevnom zidu ulaze u krvotok te izazivaju upalne i autoimunološke procese koji dovode do niza modernih bolesti – kaže Šupe.

Začarani krug

I dok kod konzumacije veće količine šećera taj šećer dodatno potiče proizvodnju inzulina, koji mozgu šalje poruku da smo uzeli hranu i da smo siti, fruktozu tijelo uopće ne prepoznaje kao izvor energije, pa nema poticaja za lučenje inzulina. Tako se doslovno možemo prejesti, ili sa 2 litre soka unijeti ogromne količine kalorija i šećera, a da mozak ni ne dobije poruku o tome, te da još imamo potrebu za hranom.

– Tako prehrambena industrija stvara navike potrošača – kaže nutricionistica Jasna Čerić, dok njezina kolegica Mirna Trumbetaš dodaje kako nije bez razloga to da se upravo kukuruzni sirup desetljećima koristio u tovu životinja, da bi životinje dobivale na kilaži, te da bi meso bilo masnije.

Treba se okrenuti svježoj hrani i ‘grickanju’ voća

Šećer i razne zamjene koje se dodaju namirnicama tijekom proizvodnje mijenjaju okus hrane, tako da smo danas gotovo zaboravili kakav okus svježe namirnice bez tih dodataka imaju. S vremenom, našim okusnim receptorima takva hrana više nije fina, pa sve češće posežemo za prerađenim namirnicama, kaže nutricionistica Jasna Čerić.

– Zato je prvi i najjednostavniji način za borbu protiv prekomjernog unosa šećera upravo svježa hrana koju pripremamo kod kuće. Kada bismo dali priliku organizmu da se opet počne navikavati na povrće kuhano na pari ili lagano prokuhano u vodi, uz dodatak prirodnih začina i maslinovog ulja, vrlo brzo bismo se navikli na okuse i počeli opet uživati u njima –  kaže Čerić.

Naime, često pretjerivanje u slatkome vodi u česte hiper, ali i česte hipoglikemije, što dovodi do preopterećenja gušterače i to je vrlo pogodna osnova da se razvije dijabetes, pa bismo treba voditi računa o kvaliteti prehrane.

– Unos obrađenih namirnica nastojte svesti na minimum, uz pažljivo čitanje deklaracija, kako biste barem smanjili unos šećera i fruktoznih sirupa – ističe.  Drugi korak je zamjena slatkiša voćem, dodaje Mirna Trumbetaš

– I voće sadrži visoke razine fruktoze koje tijelo ne prepoznaje kao energiju, no ona je kod voća upakirana s vlaknima koja usporavaju razgradnju šećera i tako umanjuju opterećenje gušterače – kaže nutricionistica.

Kojim namirnicama se dodaje kukuruzni sirup

Dotjeruje okus voćnih jogurta i žitarica

Dodaje se i nekim vrstama jogurta, pa i onima s oznakom “prirodno”, te osobito voćnim jogurtima, jer se njime dotjeruje okus, pa i nekim namirnicama u kojima biste ga najmanje očekivali. Na primjer, žitaricama koje miješamo s jogurtom ili mlijekom za “zdravi” doručak.

 

Stavlja se u sokove jer produljuje rok trajanja

Ima ga i u bezalkoholnim pićima, posebno gaziranim sokovima, ali i nekima koji su označeni kao prirodni, bez dodanog šećera, jer im se tako dodaje slatkoća. Ujedno, produljuje rok trajanja pića. Može ga se naći i u voćnim napicima, uključujući industrijski proizvedenom frapeu, shakeu te u koncentriranim sokovima u prahu.

Fotolia | Autor: FotoliaFoto: Fotolia

Skriva se i u slanim grickalicama i fast foodu

Osim u keksima, bombonima i industrijski proizvedenim kolačima, kojima povećava slatkoću i služi za produljenje roka trajanja, dodaje se i nekim slanim grickalicama, na primjer perecima. I fast food te gotovi sendviči koji sadrže razne vrste umaka također su bogati izvor kukuruznog sirupa.

Služi kao pojačivač okusa u umacima, kečapu i žvakaćim gumama

Pogledajte samo policu sa žvakaćim gumama ili bombonima. Većina tih proizvoda je označena kao sugar free, što znači da im je okus obogaćen umjetnim zaslađivačima, među kojima je često i kukuruzni sirup, kaže internist dr. Igor Vuko. Ovaj se sirup dodaje i pekarskim proizvodima poput muffina, peciva i integralnog kruha. Sadrže ga i gotovo svi umaci na bazi rajčice: umak za pizzu, špagete, kečap, umaci za meso s roštilja i slično, u kojima se koristi kao pojačivač okusa i za ublažavanje okusa kiselosti samih rajčica.

Foto: Dreamstime

Što tražiti na deklaraciji?

Kukuruzni sirup na pakiranjima označava i kao HFSC (High fructose corn syrup – visokofruktozni kukuruzni sirup). Može se pronaći i pod nazivom glukozno-fruktozni ili fruktozno -glukozni kukuruzni sirup, ovisno o udjelu glukoze koji sadrži.

Sirup koji se najčešće upotrebljava sadrži 55% fruktoze i 45% glukoze, dok stolni šećer (saharoza) sadrži fruktozu i glukozu u podjednakim omjerima (50% glukoza i 50% fruktoza). Ovisno o tom omjeru, iza formule HFSC na deklaracijama se nalazi i broj koji označava udio fruktoze (najčešće 55). No, sirupi s manjim udjelom nisu zato i zdraviji.

PODIJELI