Jetra je najveći unutarnji organ u tijelu, ključan u probavi. U jetri se filtrira krv iz crijeva, obrađuju se i spremaju hranjive tvari apsorbirane crijevom, stvaraju se i po potrebi pretvaraju u energiju ili u druge tvari važne u izgradnji tkiva. U jetri se odstranjuju toksične tvari iz tijela, stvaraju se tvari važne za normalno zgrušavanje krvi, a jetra je vrlo značajna i u održavanju normalnih vrijednosti šećera u krvi.

Tumori jetre nastaju kao rezultat nekontroliranog rasta stanica koje inače normalno sačinjavaju jetru.

“Dobroćudni tumori su sporog rasta i obično ne ugrožavaju život pacijenta. Zloćudni tumor koji nastaje od jetrenih stanica obično nazivamo rakom jetre, dok su drugi zloćudni tumori jetre koji nastaju od žučnih vodova, krvnih žila ili vezivnog tkiva rjeđi. U jetru se često šire zloćudni tumori debelog crijeva, želuca, gušterače, dojke, pluća i drugih organa. Njih nazivamo metastatskim tumorima”, objašnjava prof. dr. sc. Milorad Opačić, specijalist internist, gastroenterolog i hepatolog u zagrebačkoj Poliklinici Amruševa.

Rak jetre je deseti po učestalosti među zloćudnim tumorima, peti uzrok smrti od zloćudnih bolesti među muškarcima i deveti kod žena. Bolest je puno češća u zemljama u razvoju.

“Ako se bolest otkrije ranije (što uspijeva u oko 40% bolesnika), petogodišnje preživljenje je oko 30%. Kod uznapredovale bolesti koja je proširena na okolne limfne čvorove ili organe petogodišnje preživljenje je 11%. Najlošija je prognoza u onih s udaljenim promjenama (metastazama), gdje je petogodišnje preživljenje samo 3%. Sveukupno petogodišnje preživljenje oboljelih od raka jetre je 17%. Individualni tijek bolesti može se značajno razlikovati pa stoga oboljelom nije moguće pouzdano reći koliko dugo će poživjeti s rakom jetre.

Važno je znati da ciroza jetre, trajno oštećenje jetre izazvano raznim uzrocima (alkohol; metaboličke jetrene bolesti uključujući nealkoholni steatohepatitis; kronična infekcija virusom B i C hepatitisa) nosi povećani rizik od pojave raka jetre”, ističe primarijus Opačić.

Rak jetre se javlja češće u muškaraca nego u žena, te u osoba starijih od 60 godina. Faktori rizika su kumulativni; npr. u osobe koja konzumira alkohol i ima kroničnu virusnu upalu jetre rizik se zbraja i time povećava.

Simptomi
Primarijus Opačić kaže da bolest u početku ne izaziva nikakve simptome, no postupnim povećanjem tumora može se javiti mukla bol pod desnim rebranim lukom koja se širi u leđa i prema lopatici, osjećaj slabosti i malaksalosti, neobjašnjiv gubitak na tjelesnoj težini.

Ponekad bolesnici sami napipaju čvorastu tvorbu ispod desnog rebranog luka, što može biti znak prisutnosti tumora ili uvećanja jetre. Značajan broj pacijenata zna otprije da ima kroničnu upalu ili cirozu jetre.

Dijagnostika
Osim kliničkog pregleda važni su laboratorijski testovi, posebno onko marker alfa-fetoprotein (AFP) koji je povišen u 50-70% bolesnika s rakom jetre, no može biti umjereno povišen i u nekim kroničnim jetrenim bolestima. Važno je i testiranje na viruse B i C hepatitisa.
Od slikovnih tehnika najdostupniji je ultrazvuk, no njegova je osjetljivost manja od kompjutorizirane tomografije (CT) i magnetne rezonance (NMR), posebno ako se istovremeno primijeni intravenski kontrast.
Nakon otkrivanja tumora većini bolesnika treba se učiniti biopsija vođena ultrazvukom ili CT-om kojom se dobiva komadić tkiva tumora za patohistološku analizu.
Odabir načina liječenja ovisi o stupnju uznapredovalosti bolesti. Vrlo ranim stadijem bolesti smatra se pronalazak tumora koji je manji od 2 cm, a ranim stadijem smatra se pronalazak tumora veličine do 5 cm.

U srednjem stadiju tumor je veći od 5 cm, ili ih unutar jetre ima nekoliko, nastalih širenjem putem krvi. U uznapredovalom stadiju tumor zahvaća veliku jetrenu venu; venu porte, ili je proširen izvan jetre u trbušnu šupljinu, pluća ili kosti.

Liječenje
Odabir načina liječenja je timski i uključuje internista hepatologa, onkologa, kirurga i interventnog radiologa, objašnjava prof. dr. sc. Milorad Opačić.

“Izbor optimalnog liječenja ovisi o veličini i proširenosti tumora, uznapredovalosti jetrenog oštećenja (ciroze) te općem stanju bolesnika. Ukoliko je tumor nađen u vrlo ranom i ranom stadiju i funkcija jetre je relativno sačuvana, terapija izbora je kirurška resekcija segmenta jetre u kojem se nalazi tumor, ili transplantacija jetre.

U bolesnika u srednjem i uznapredovalom stadiju bolesti, kada je funkcija jetre već značajno narušena, cilj liječenja je usporavanje rasta tumora i smanjenje simptoma koji narušavaju kvalitetu života pacijenta.

U toj fazi bolesti nekoliko je primjenjivih terapijskih postupaka: termalna ablacija (radiofrekventna ili mikrovalna ablacija) tumora specijalnom sondom, injekcijska terapija tumora koncentriranim alkoholom i krioterapija, kod koje se zamrzavanjem uništavaju tumorske stanice.

Kod velikih tumora ili više tumora u jetri primjenjuju se kemoembolizacija i radioembolizacija; postupci kod kojih se specijalni kateter pod rendgenskom kontrolom uvodi u jetru, do tumorske žile hranilice. Žilu se ili začepi specijalnim materijalom, ili se ubaci radioaktivno terapijsko sredstvo u tumor s ciljem usporenja njegova rasta.”

Sistemska kemoterapija podrazumijeva intravensku primjenu citostatika (lijekova koji usporavaju rast tumora), a danas se sve rjeđe primjenjuje.

Nova terapija
Najnoviji terapijski pristup je primjena sorafeniba, lijeka koji sprečava stvaranje tumorskih krvnih žila i time usporava tumorski rast.
Imunoterapija, stimulacija vlastitih obrambenih snaga u suzbijanju rasta tumora još uvijek spada u eksperimentalne metode liječenja.
Kod svih se oblika liječenja medikamentima i interventnim tehnikama, uključujući i transplantaciju jetre, javlja niz nuspojava s kojima bolesnici moraju biti upoznati prije početka liječenja.
Bolesnici u kojih nakon liječenja nema znakova tumora moraju biti redovito kontrolirani.
U slučaju ponovne pojave tumora, bilo na istome mjestu, bilo u slučaju udaljenih promjena, provode se terapijski postupci s ciljem eliminacije tumora ili usporenja njegova rasta.

PODIJELI